1. Djeluje li Vaša metoda i uz astigmatizam?
2. Moraju li prilikom rastezanja rotacije biti spore ili brze? I kod rastezanja bez rotacija koliko se vremena treba ostati u određenome položaju?
3. Kod programa naprednoga vježbanja, točka broj 1, znače li 2 puta propisana za vježbe da treba staviti oči u određeni položaj 2 puta?
4. Između jednoga i drugog oka imam razliku od 1,5 stupnja (0,50 i 2,00). Dakle, osjetio sam da dobro oko vidi i za loše te da se ovo posljednje ulijenilo. Budući da mi se čini teškim dovesti oba oka do jednake vidne oštrine (čak i s lećama), uvijek postoji rizik da jedno oko ne radi, s posljedičnom lijenošću i povećanjem očnoga oštećenja. Može li se vježbanje fokusiranja izvoditi sa samo jednim okom, onim lijenim, držeći drugo pokrivenim (pogotovo ako ovo posljednje vidi odlično)?
5. Prije nekog vremena pročitao sam malu knjigu u kojoj je ispričan slučaj neke osobe koja je, pogođena visokom kratkovidnošću, odlučila da neće koristiti leće i koja je poslije prilično vremena, postepeno, ostvarila znatno povećanje vidne sposobnosti. Dakle, unatoč tome što mislite da ako nema zamagljenja, ne može biti prilagodbe, što mislite o ovome svjedočanstvu? Da ja ostavim sve i odem biti seljak, vježbao ili ne, zar ne bih poboljšao svoj vid? I u mom slučaju, da, s prekrivenim dobrim okom, svaki dan odlazim u planinu vidjeti ono što me okružuje, zar mi se ne bi poboljšala oštrina?
6. Ako slučajno znate knjigu koju sam naveo u pitanju br. 5, biste li mi znali reći naslov?
1. Sustav potpuno djeluje na mogućnosti fokusiranja. Vježbe imaju punu mogućnost dati očima visoku sposobnost koordinacije i postupan povratak sustava fokusiranja. Sustav sam ja osobno uspješno testirao na funkcionalnome vidnom oštećenju „kratkovidnosti“ i on vrijedi na SIGURAN i ZAJAMČEN način i za dalekovidnost, uzimajući u obzir da su sredstva djelovanja jednaka: povećanje sposobnosti očiju da dovedu fiksiranu sliku na najosjetljiviji dio mrežnice, foveu centralis, pomoću PAMETNE upotrebe leća za vježbanje.
Što se tiče problema s astigmatizmom, ne bih jamčio moguće povlačenje, budući da nemam sigurne i nepobitne dokaze (kao što imam za kratkovidnost).
Ovo NE znači da ne djeluje na postepeno povlačenje problema astigmatizma: poboljšanje u funkcionalnosti okulomotornih mišića (vanjskih očnih), zajedno s jačanjem sustava fokusiranja, vjerojatno će djelovati na neizravan način i na astigmatizam. Da pravo kažem, ne mogu to jamčiti. Vi čitatelji potvrdit ćete slične pretpostavke: pomoću prakticiranja metode s povjerenjem.
2. Kod rastezanja očiju, u različitim redoslijedima propisanima metodom Power Vision System, brzina mora biti spora i kontrolirana. Ova vrsta mišićne tehnike zove se, u znanosti o rastezanju, „aktivno statičko rastezanje“. Moram te nužno upoznati s pojmovima mišićnoga vježbanja, budući da se radi upravo o pravome mišićnom vježbanju. Zatezanje i produženje očnih mišića događa se, u određenome dijelu vidnoga raspona, pomoću mišića AGONISTA koji se steže i njegovoga ANTAGONISTA koji se produžuje. Svaki je mišić i agonist i antagonist, ovisno o pokretu koji u određenome trenutku izvodi. Kako bi bolje razumio: kada gledaš prema dolje, neki su mišići agonisti, a drugi, smješteni na suprotnom dijelu očiju, antagonisti. Kada međutim gledaš prema gore, vrijedi upravo suprotno. Ovo ti pomaže razumjeti, u vezi s tvojim pitanjem o brzini pokreta očnoga rastezanja, da je zatezanje uzrokovano skraćivanjem i stezanjem (dakle JAČANJEM) suprotnoga mišića. Mišiće se dakle treba stezati s određenom JAČINOM, upravo kako bi se djelovalo na učinkovit način na stupanj zatezanja.
U PRAKSI: spore i kontrolirane rotacije i „upiranja“, INZISTIRAJUĆI upravo na onim dijelovima vidnog polja koja su teža i na kojima opažamo „blokadu“ ili odstupanje pri pokretu (ove pojave svjedoče potrebi za obnovom točne lokalne mišićne simetrije te dakle povećanjem preciznosti sposobnosti fiksiranja).
3. Na točki 1 podrazumijevaju se potpune rotacije u kojima je svaki krug potpun: dva s otvorenim očima i dva sa zatvorenim očima. Cilj je jedna vrsta „zagrijavanja“ očnih mišića, kako bi ih se pripremilo za vježbe koje slijede, opisane u točkama 2 i 3. Protokoli rada odražavaju načine „standardnoga“ rada. Ništa vam ne brani da ih prilagodite vlastitim osobnim potrebama. Ako na primjer, kao što se često događa, na jednome dijelu raspona svojih očiju (fiksirajući dolje ulijevo), primijetiš dijeljenje vida koje otkriva mišićnu asimetriju, moraš inzistirati upravo na ovome dijelu vidnoga raspona. Rutine predstavljene u Kako sam izliječio kratkovidnost imaju za cilj stvoriti načine rada s rastućim intenzitetom. Čak i na „naprednoj razini“, potrebno je vrijeme razumno i bilo tko, dakle, koji god da posao radi, može ih izvoditi na prilično lak i udoban način.
4. Tvoj je strah osnovan. Razlika u sposobnosti fokusiranja tvojih očiju teži k tome da prevlada gledanje oka koje vidi bolje. Rezultat je da mozak nastoji više koristiti vidno opažanje zdravijega oka, čineći lijenim i postepeno pogoršavajući oko koje je funkcionalno manje sposobno. Rješenje postoji, a sastoji se od vježbanja fokusiranja (kako je propisano u mojoj knjizi) PRVO s okom s većim stupnjem vidnoga oštećenja, uz prekrivanje povezom „boljega“ oka. Ovaj će postupak postupno poboljšati njegovu sposobnost fokusiranja, sve dok ne bude JEDNAKA onoj drugoga oka. Samo i JEDINO u tom trenutku, moći ćeš zajedno vježbati oba oka (i za tebe će to biti oslobođenje). Ovaj postupak sa zavojem ima kao cilj izbjeći pojavu izostavljanja tako reći „manje dobroga“ oka i, dakle, njegovoga ulijenjenja. Ovaj će ti se rad u svakom slučaju NAVELIKE isplatiti.
5. Brojna su svjedočanstva autora (čak i u velikoga književnoga i znanstvenog kalibra, poput filozofa Aldousa Huxleyja, autora Umjetnosti gledanja, Williama Batesa, itd) koji su potvrdili na sebi samima i na svojim pacijentima (Bates) poboljšanje sposobnosti fokusiranja. Ono što se tvrdi, to jest da vid podnosi poboljšanja uslijed nekorištenja korektivnih leća i života „na otvorenome zraku“, nije tajna i posvjedočeno je brojnim znanstvenim istraživanjima u vezi s proksimalnim stresom (od hiperakomodacije) i „bihevioralnim uzrocima kratkovidnosti“ (za podrobnije objašnjenje, u odnosu na navedena znanstvena istraživanja, pozivam te na čitanje odjeljka „Kratkovidnost: nasljedna mana ili stečena zbog vanjskih čimbenika?“
Rječito je i jako značajno istraživanje koje su proveli na eskimskoj zajednici Young, Francis A. i dr, „The trasmission of refractive errors within eskimos families“, u American Journal of Optometry and Archives of the American Academy of Optometry, br. 46(9), 1969.
Stanje zamagljenja tijekom vježbi fokusiranja s lećama MORA (naglašavam MORA) postojati i biti lagano, budući da bi inače mozak smatrao nemogućim cilj fokusiranja, i kao posljedica prestao bi pokušavati. Pojava o kojoj govorim jest akomodacija zamagljenjem, dobro poznata u znanosti. Da, vid se poboljšava (ili barem ne pogoršava) kada smo na otvorenome zraku, smanjujući dakle proksimalni stres od hiperakomodacije. Ovo nema NIŠTA s POTREBOM podražaja (ili opterećenja za vježbu) nametnutoga vidnom sustavu (vidi: lagano zamagljenje) koji je NUŽAN za uzrokovanje prilagodbe sustava fokusiranja.
ZAKLJUČAK: da životu na otvorenome zraku i da potrebi za laganim zamagljenjem za izazivanje „pozitivne“ prilagodbe sposobnosti fokusiranja.
6. Mislim da govoriš o knjizi Benjamina, Harryja, Bolji vid bez naočala, Astrolabio, 1972. Pozivam te da pogledaš opširnu bibliografiju na kraju moje knjige.