Jučer sam počeo čitati knjigu i počeo sam izvoditi vježbe s entuzijazmom. S tim u vezi, htio bih provjeriti radim li ispravno vježbe.
1. Počinjući od fokusiranja, stavljam naočale (za učenje, rad i zapravo uvijek nosim naočale slabije od ispravnih), stavljam preko leću od +1, udaljavam knjigu dok se slova lagano ne zamagle, radim pokret CRB zatežući što je više moguće oči i obrve te slova dolaze u žarište, čak i na nesavršen način? Uklanjam leću +1 trepćući, čekam koju sekundu, ponovno stavljam leću +1 ispred naočala, udaljavam tekst dok se slova lagano ne zamagle, radim pokret CRB i tako dalje. Radim li ispravno?
2. Pogled mora ostati više ili manje nepomičan na nekom detalju ili može lutati po površini stranica?
3. Kada uspijem fokusirati na najvećoj izduženosti ruku, hoće li to značiti da moram promijeniti leće +?
4. Prelazeći na vježbe statičke gimnastike, skidam naočale jer čak i ako ne vidim ništa u žarištu ako mi naočale nisu na krajnjim položajima očiju, jedno oko vidi zbog leće, a drugo ne.
Fiksirajući neku točku i okrećući glavu do položaja najveće napetosti očiju, recimo za primjer maksimalno ulijevo, u određenome trenutku pogled desnoga oka bit će sasvim ili djelomično pokriven nosom: je li to dobro ili previše?
5. Koliko se vremena, a pri tome mislim i na vježbe rastezanja, mora zadržati položaj u sekundama?
Znam da Vam je stresno slušati kako ponavljate uvijek iste stvari, ali što mi više detalja i prijedloga uspijete dati, to ćete više uspjeti povećati moj entuzijazam koji će me odvesti do meni neočekivanih ciljeva.
Odgovaram sa zadovoljstvom na tvoja pitanja.
1. Redoslijed je ispravan, ali nema potrebe da skidaš dodatnu leću (+1 u tvome slučaju kratkovidnosti i „početnika“ u ovoj tehnici; mogle bi biti stavljene ispred leće +2 +3 +4 da si u naprednoj fazi i negativnoga predznaka -1 1 -3 da liječiš moguću dalekovidnost). S druge strane, da je tvoja kratkovidnost lagana, mogao bi vježbati s lećama ZA VJEŽBU bez da ih stavljaš preko naočala koje su ti trenutno prepisane, odnosno koristeći SAMO one za vježbu: objašnjenje ovoga posljednjeg čimbenika nalazi se u činjenici da ako je tvoja kratkovidnost niska (dioptrija oko 2 po oku), uzrokovano je zamagljenje za čitanje teksta „razumno“ čak i bez trenutno prepisanih naočala, a pod razumnim podrazumijevam ono koje ti dopušta stvoriti lagano zamagljenje i fokusirati tekst bez da ga držiš na dva centimetra od nosa (kao što bi se dogodilo da je tvoja kratkovidnost povišena i da vježbaš odmah BEZ svojih trenutnih leći i s lećama pozitivnoga predznaka). Za povišene kratkovidnosti (i, suprotno, za povišene dalekovidnosti) potrebno je u prvo vrijeme staviti ispred leće za vježbu koje su IZNAD trenutno prepisanih; poslije, malo pomalo kako se pojavljuje – neizbježno – prilagodba/poboljšanje sustava fokusiranja, trebat će skinuti leće za svakodnevnu uporabu i/ili će se morati posljedično čak povećati dioptrijsku snagu leći za vježbu. Prilagodba je neizbježna, inače se ne bi objasnilo ni postepeno pogoršanje vida s vremenom, koristeći leće prepisane na „pravilan“ način, odnosno kao puko „ispravljanje“ vidnoga oštećenja (izazvanoga stresom od hiperakomodacije), ni samo fiziološko načelo SAID, specifične adaptacija na nametnuti podražaj. PONAVLJAM: nije potrebno da skidaš naočale za vježbu, poslije pokreta CRB.
2. Pogled može lutati po svakom dijelu lista, ali ako želiš čitati tekst s kojim vježbaš (na primjer, novine, knjigu ili datoteku na računalu), moraš „ciljati“ red i slova koja želiš fokusirati, kao što obično radiš kad čitaš.
3. Da, ali to je uobičajeno. Kad stigneš do vježbanja čitanja s lećom od +1 stavljenom ispred na najvećoj mogućoj udaljenosti tvojih ruku, moraš promijeniti i pojačati leće ZA VJEŽBU zbog same činjenice da bi inače bilo malo praktično čitati tekst na većim udaljenostima (trebao bi pričvrstiti tekst za zid i udaljiti se ili uvjeriti nekoga da ti drži tekst na većim udaljenostima, budući da ga ne možeš držati rukama jer je razina laganoga zamagljenja postala nedovoljna, kad je tekst u žarištu na toj udaljenosti).
Ništa nije jednostavnije ni praktičnije od povećanja „opterećenja“ za vježbu na tvojim očima (pametno napravljenoga na LAGAN način, zbog razloga izloženih u mojoj knjizi) stavljajući ispred snažnije leće za vježbu (npr: +1, +2, +3… ako si kratkovidan, ili -1, -2, -3… ako si dalekovidan). Shvaćaš dakle da se ispružene ruke smatraju po običaju granicom trenutnih leća za vježbu i, dakle, znakom da ih moraš promijeniti.
NAPOMENA: u slučaju dalekovidnosti tekst treba postupno približavati, a leće za vježbu moći će se pojačavati (prelazeći s -1 na -2, poslije na -3, na temelju stupnja vlastitoga vidnog oštećenja), kada tekst bude jako blizu nosa i NE bude više laganoga zamagljenja, a opterećenje nestane (jer se oko prilagodilo lećama za vježbu, poboljšavajući sposobnost fokusiranja), bit će potrebno obnoviti opterećenje jačim lećama (za vježbu).
4. Da, moraš skinuti naočale kada izvodiš vježbe očnoga rastezanja, inače bi ti naočale bile zapreka u fiksiranju i perifernome spajanju. U ovoj početnoj fazi moraš održati SPAJANJE očiju (koje je suprotno dijeljenju): ovo je zapravo cilj ovih vježbi, odnosno obnova simetrije (čitaj: odnos gipkosti i snage) vanjskih očnih mišića (koji su građeni ni više ni manje kao ostatak poprečnoprugstih mišića tvoga tijela). U OSNOVI: zadrži spajanje fiksirane točke na rubovima vidnog polja (u postupcima pokazanima u tekstu Kako sam izliječio kratkovidnost). Nos te ne smije sprječavati, moraš zaustaviti pogled PRIJE no što nos prekrije jedno od tvojih očiju, inače nećeš moći shvatiti jesu li dva oka u stanju spajanja ili dijeljenja.
5. Odgovor na ovo pitanje zahtijeva objašnjenje pojma JAČINE stezanja i mišićnoga naprezanja. Kod mišićnoga rada jačina je odnos koji postoji između premještenoga opterećenja i vremenskoga jedinstva. U slučaju izometričnih napetosti (u kojima se mišić steže protiv fiksne otpornosti) i u slučaju koji je u pitanju nije moguće, zbog očitih i objektivnih razloga, dati precizne upute o čimbeniku jačine stezanja (budući da ne postoji vidljivo opterećenje, kao što se događa kod podizanja sve većega tereta). Kako se može izbjeći ovaj čisto teorijski čimbenik? Kako zajamčiti da naše oči podnesu prikladan teret za uvođenje mišićne prilagodbe u vanjske mišiće očiju? Odgovor se nalazi u OPAŽANJU stupnja mišićnoga truda koji izvodimo. Mišićno naprezanje (odnosno jačina stezanja o kojoj govoriš) izravno je povezan s voljom: u praksi moraš fiksirati krajnje točke vidnog polja (kao što si pročitao u mojoj knjizi) kao da ŽELIŠ otići PREKO ovoga raspona pokreta.
Vrijeme? 10 sekunda ili 1 minuta, ovisi o tome koliko mišićnoga truda želiš uložiti: po pravilu kod prilagodbi/povećanja mišićne snage (jer, kad je u pitanju aktivno statično rastezanje, snaga mišića agonista zateže njegov antagonist), što je veća jačina, to je veći napad na sposobnosti mišićnoga oporavka, odnosno povećanja snage i u ovom slučaju poboljšanja funkcionalnih svojstava vidnih mišića. Na tebi je u svakom slučaju osjećaj za pilagođavanje te jačine. Ako nisi shvatio neko tehničko objašnjenje, ne brini se, gledanje je oduvijek bilo prirodna i urođena funkcija svakog pojedinca. Ne trebaš razumjeti djelovanje kardiocirkulatornoga sustava kako bi tvoje srce radilo. Sve što moraš napraviti jest KORISTITI i staviti teoriju u praksu, onako kako je opisano u Kako sam izliječio kratkovidnost.