Kako raspustiti mišićne čvorove i kada započeti s vježbama postupnoga defokusa mrežnice?

Moja je situacija kratkovidnost od -7,5 na oba oka, koja je počela s -0,5 kad sam imao 10 godina.

1. Počeo sam izvoditi vježbe rotacije. Otkrio sam „čvor“ oko područja gore desno, čak mičući oči oko ovoga područja primjećujem laganu bol i na desnoj strani u unutrašnjosti (gornji dio) glave. Je li to kronična napetost? Ja mislim da je.

2. Koja je korist od izvođenja rotacija zatvorenih očiju? 3. Kad je trenutak za prelazak na vježbe defokusa? Drugim riječima, u kojem je trenutku „osnovno“ vježbanje dovoljno da se može pridružiti defokusu?

4. Budući da moram izvoditi bez naočala vježbe defokusa na jako kratkoj udaljenosti (10 cm), je li bolje:

a) izvoditi vježbu defokusa bez naočala

ili

b) izvoditi vježbu defokusa s lećama slabijim od prepisanih (-2 ili -3 u odnosu na potpunu korekciju)

ili

c) staviti pozitivne leće poviše potpune korekcije

ili

d) svejedno je.

5. Je li se započelo s prikupljanjem baze podataka s rezultatima koje su osobe postigle ovom metodom, mislim da bi bilo zanimljivo?

1. Kronične napetosti očnih mišića pokazuju se i postaju očite kada ih se u koristi u svim njihovim punim mogućnostima. Možeš to vidjeti pomoću testa provjere ispravne simetrije i koordinacije očnih mišića koji je predložen u tekstu. Dovoljno je da fiksiraš nepomičnu točku ispred sebe i okrećeš oči na simetričan način (kao što je objašnjeno u knjizi): kao u tvom slučaju, ako postoje mišićne asimetrije (prisutna je neravnoteža u dužini/gipkosti suprotnih mišića) imat ćeš osjećaj poput onoga koji s pravom definiraš „čvorom“.

Nastavljajući s radom predloženim u priručniku (vježbe aktivnoga statičnog rastezanja – rotacije), primijetit ćeš postupno popuštanje ovih mišićnih napetosti. Kao posljedicu primijetit ćeš da se tvoje oči manje umaraju, budući da su sada jače zahvaljujući laganim stezanjima i blagotvornim zatezanjima koja se duguju upravo rotacijama. Rotacije koriste ove male, ali snažne mišiće očiju (vanjske očne mišiće) u punim njihovim sposobnostima/rasponu pokreta (za razliku od onoga kako se koriste kada je njihov raspon rada „zatočen“ iza okvira naočala – vidi u vezi s tim odgovarajuću sliku). Nastavljajući s ovom fazom pripreme (prva faza predložena u tekstu) imat ćeš i velika i VIDLJIVA poboljšanja u fokusiranju: ovaj rezultat proizlazi bilo iz poboljšanja središnje fiksacije/centralizacije (zahvaljujući poboljšanoj mišićnoj koordinaciji oči bolje fokusiraju na odgovarajućim „foveama centralis“ koje su najosjetljivija područja mrežnice), bilo iz pojačanja funkcionalnosti „sakadičnoga pokreta“ (pokret vibracije očiju).

Metode mišićnoga vježbanja vanjskih mišića jednake su onima bilo kojega drugoga poprečnoprugastog mišića tijela: glavno je pravilo da za povećanje funkcionalnosti nekog mišića (sposobnost izvođenja na najvećem nivou njegove funkcije stezanja/produženja i u ovom slučaju „sakadične vibracije“) treba ih vježbati u čitavom rasponu pokreta: možeš ovo raditi kada izvodiš rotacije najbolje što trenutno možeš (koje će se povećavati malo pomalo kako vježbaš).

2. Odgovor na ovo pitanje naći ćeš u prethodnoj točki: oči, kao bilo koji drugi organ, treba koristiti na temelju svih njihovih mogućnosti – uključujući zatvorene oči. Uzmi u obzir da se treptanje odvija na prirodan i nesmetan način milijune puta na dan. Takvo djelovanje sprječava nepomičan pogled/raskolačene oči što nije slučajno tipično za srednje visoke kratkovidnosti. Vježbanje zatvorenih očiju omogućuje zadržavanje stanja tečnosti očnoga pokreta čak i kada se, bar na djeličak sekunde, oči zatvore. Oko sa stegnutim mišićima trepće na „mehanički“ način i manje učestalo (ne postoje statistike u vezi s tim, ali možeš provjeriti na eksperimentalan način promatrajući samoga sebe i druge kratkovidne osobe). Suprotno od toga, funkcionalno normalne oči rade na opušteniji, tečniji i posljedično učinkovitiji način, BILO s otvorenim očima, BILO sa zatvorenim očima. Izvodi dakle rotacije i sa zatvorenim očima.

3. Prva je faza obnove osnovnih mišićnih kvaliteta (snaga, gipkost, koordinacija i sakadična vibracija) KLJUČNA i čini TEMELJ budućih poboljšanja. Drugu fazu (postupni defokus mrežnice) treba izvoditi nakon prve, koja je ključna. Budete li brzopleti i prijeđete odmah na rad na defokusu (s pozitivnim lećama ili bez njih za kratkovidne i negativnim za dalekovidne), nećete postići dobre rezultate, budući da se nećete moći pouzdati u dobru mišićnu funkcionalnost, koja je od značajne važnosti za fokusiranje (zajedno, očito, sa stupnjem stezanja cilijarnoga mišića – mišića koji je, ponovimo, glatkoga tipa, a ne poprečnoprugastoga poput vanjskih mišića).

Ne može se predvidjeti koliko će ti trebati vremena za stjecanje ove osnove mišićne snage/gipkosti i za povratak ispravnoga stupa koordinacije: ovo je „varijabla“ koja se mijenja na temelju osobe i njezinoga očnog oštećenja, na temelju toga koliko dugo nosi naočale i koliko ih nosi na dan. Čak i nakon samo 20 dana ciljanoga rada na očnome rastezanju/rotacijama bilo tko bi morao biti spreman prijeći na drugu fazu defokusa. U svakom slučaju, ne treba NIKADA prestati s rotacijama. Dok god budeš imao potrebu hodati, morat ćeš koristiti svoje noge, kao što ćeš sve dok budeš htio vidjeti, morati koristiti svoje oči na najvećem stupnju njihove snage. Ovo mi se čini jasnim i intuitivnim.

4. UDALJENOST RADNJE (fokusiranja) U VJEŽBAMA DEFOKUSA: što se tiče udaljenosti fokusiranja u vježbama postupnoga defokusa mrežnice, odlučujuća činjenica nije udaljenost fokusiranja nekoga teksta, nego STUPANJ defokusa. Ne smije biti ni previše jasan (tako da se izbjegne podražaj na disakomodaciju) ni previše zamagljen. Rad na previše bliskim udaljenostima, kao u tvome primjeru na 10 cm, nije svejedno najpovoljniji jer bi u ovome slučaju pretjerane konvergencije oko moglo s teškoćom reagirati na disakomodaciju i dakle na opuštanje cilijarnoga mišića (podsjećam da je kod kratkovidnosti previše stegnut upravo zbog pretjeranoga stanja stezanja). Cilijarni mišić steže se upravo kada se treba akomodirati kako bi fokusirao bliske predmete. Kod kratkovidnih osoba ovo stanje hiperkontrakcije postaje kronično, učvršćujući se u kratkovidnostima. U svakom je slučaju važno osigurati najpovoljniju dozu defokusa/zamagljenja te se zatim pobrinuti za povećanje odnosa između udaljenosti čitanja i dioptrijske snage (mogućih) leća koje nosimo. Zbog ovog se razloga rad na defokusu Naziva postepenim. Ako danas čitaš i fokusiraš (s lećama za vježbu ili bez njih) na udaljenosti od 20 cm, a za mjesec dana uspiješ čitati isti tekst s istim lećama na 40/50 cm, znači da se tvoja sposobnost fokusiranja POVEĆALA. Čisto radi udobnosti, jednom kada budeš morao držati tekst na udaljenosti većoj od one ispruženih ruku, morat ćeš povećati stanje zamagljenja u vježbama pomoću povećanja dioptrijske snage s kojom VJEŽBAŠ: na primjer, ako si jako kratkovidan, smanjit ćeš snagu svojih trenutnih negativnih leća (eventualno dodavajući jače pozitivne leće ISPRED naočala: ovo slabi ukupnu snagu tvojih leća, budući da jedna leća od MINUS 7 koja ima ispred sebe leću od PLUS 3 smanjuje ukupnu dioptriju na 4). Odgovor je dakle D) SVEJEDNO JE. Važno je osigurati stanje POSTUPNOGA DEFOKUSA.

5. Samo će vrijeme i trud profesionalaca s ovoga područja (okulisti širokoga pogleda, specijalizirani optometristi i optičari) moći stvoriti statističku bazu uspjeha. Svemu treba potrebno vrijeme za prihvaćanje i razvoj.