Izdvojila sam tri osobe koje se čine zainteresiranima i kako ti ispravno kažeš, MOTIVIRANIMA za izvođenje programa Power Vision za rehabilitaciju vida. Sva tri slučaja slijede ovaj „raspored vježbanja“:
– očno rastezanje 3 puta tjedno 3 puta na dan – korištenje pozitivnih leća od +2,50 na oba oka kod svih aktivnosti koje to dopuštaju (čitanje, računalo).Tri su slučaja:
- Marco (moj sin), -6,25 D i -5,50 L (asimetrija zbog keratokonusa).
- Poslije 4 tjedna vježbanja, nosi redovito -5,50 D i -4,75 L, i vidi 10/10, čak i ako nakon što je proveo koji sat za računalom (upirući pogled unutar maksimalno 3 metra) osjeća lagana pogoršanja. On je jedini koji još ne izvodi nikakve vježbe udaljavanja/zamagljenja fokusiranja.
- Francesca, -1,25 D i -0,75 L. U nedjelju 15. zatvara se njezin prvi tjedan vježbanja. Njezin raspored uključuje i vježbe zamagljenja/fokusiranja, ali nisam bila precizna s vremenima.
- Massimo, -2,00 D i L. Isti postupak kao Francesca.
Pitanja:
- Mijenja li se rezultat metode ovisno o dobi?
- Moram li ispraviti na neki način „rasporede vježbanja“ ovih triju uzoraka?
- Kada je vrijeme za promjenu dodatka? Ili ostaje isti? U smislu da bi i dalekovidna i kratkovidna osoba morala UVIJEK nositi dodatak za kratke udaljenosti?
- Marco mi je rekao da mu je bolje (vidi bolje) s ovim naočalama koje sada nosi. Kada je vrijeme za promjenu njegovoga stupnja na daleko?
Bok, prelazim na odgovor na pojedinačna pitanja.
Što se tiče rasporeda vježbanja koji si predložila, mogu ti reći da je u redu predviđeno izvođenje vježbi očnoga rastezanja 3 puta tjedno 3 puta na dan, ali moraš objasniti onima kojima pomažeš da bi mišićni rad u najvećim rasponima oka trebao biti dio uobičajenoga načina gledanja, i zbog toga bi trebali steći zdravu naviku kratkih očnih rotacija u trenucima opuštanja na početku dana kao kada peremo zube (možda daleko od indiskretnih očiju koje možda „ne bi shvatile“ ovaj zdrav postupak).
Oči bi, za ispravno održavanje odlika snage, gipkosti i koordinacije, trebalo koristiti u svim njihovim punim mogućnostima: ovo se ne događa ako se pogled i njima urođene sposobnosti zatvore unutar ograničenih mogućnosti gledanja na rubovima vidnog polja, kao kada gledamo preko okvira naočala.
Što se tiče druge točke tvoga programa vježbanja, odnosno korištenja pozitivnih leća s dioptrijom od +2,5, moram te upozoriti da se stanje defokusa mora pametno mijenjati i procijeniti na temelju svake vrste oštećenja prelamanja svjetlosti i, prije svega, na temelju jačine samoga oštećenja. Želim ti reći da kratkovidna osoba s -0,50 može mirno koristiti pozitivne leće od jednog do dva stupnja kada izvodi poslove na blizinu (a time se suprotstavlja razini hiperakomodacije stvorenoj upravo zbog blizine promatranih predmeta); u slučaju jačih kratkovidnosti (većih od 2 stupnja, na primjer), hiperakomodacijsko stanje trebalo bi ograničiti skidanjem naočala (ako je kratkovidnost srednje jačine) ili skidanjem leća na daljinu (kod trenutnoga „službenog“ načina prepisivanja, negativnoga predznaka). Za kratkovidnu osobu kao što je Marco (prilično jaka kratkovidnost) leće „za blizinu“ trebalo bi spustiti za par dioptrija ili bi barem mogao obavljati poslove na blizinu sa svojim trenutno prepisanim naočalama te poviše njih pozitivnim leće s jednim parom dioptrije (na ovaj način naočale od -6, preko kojih su naočale s pozitivnim lećama od +2 smanjuju akomodaciju i dioptrijsku snagu dovodeći je na -4).
Podsjećam te, kao što sam napisao u knjizi, da se korištenje defokusa mrežnice i dakle stupanj izazvanoga defokusa mora mijenjati po potrebi: kako bi se spriječila kratkovidnost, djeluje se s nošenjem laganih pozitivnih leća (kako bi se dakle smanjilo stanje hiperakomodacije), dok se za postupno smanjenje iste mora raditi s VIŠIM stanjem defoksua, koji se zbog svoje jačine ne bi mogao koristiti za obavljanje svakodnevnih radnji bez da ugrozi točnost vida (podsjećam da podražaj defokusa ima kao cilj potaknuti nadoknadu oštećenja i povećanje sposobnosti prelamanja svjetlosti, i zbog toga mora biti privremen i ograničen na serije vježbanja).
Odgovorit ću u vezi s tvoja tri slučaja.
Nastavi inzistirati s vježbama očnoga rastezanja gledajući neku fiksnu točku i gledajući rubove vidnog polja. Postupaj tako da potakneš besprijekorno izvršenje povećavajući na postepen način širinu rotacija te inzistirajući na mogućim područjima vidnog polja gdje je to teže zbog „blokada“ (i upravo se tu nalaze granice u odlikama mišićne snage, gipkosti te dakle koordinacije).
Odgovorit ću kratko na tvoja pitanja.
1. Rezultat metode može varirati ne toliko na temelju dobi osobe, nego prije na temelju toga koliko dugo nosi naočale (i dakle koliko je dugo njegova sposobnost fokusiranja „zamrznuta“ i potpomognuta lećama, uzrokujući dakle jednu vrstu „neupotrebe“ ili funkcionalne atrofije zbog loše upotrebe).
2. Treba mijenjati stanje defokusa (dodatak, kako ti kažeš) povećavajući dioptrijsku snagu pozitivnih leći za vježbu (ograničene dakle na vježbu) kada se ispruženih ruku i s lećama za vježbu uspiju čitati slova nekoga teksta te je dakle nemoguće raditi s defokusom osim ako se ne povećaju leće za vježbu (na primjer: ako se na početku radilo s kratkovidnosti koja dopušta čitanje i fokusiranje na 10 cm, a sada se uspijeva čitati s ispruženim rukama, trebat će koristiti još jače pozitivne leće).
3. Sve dok čovjek bude kronično izložen hiperakomodacijskom stresu (na kratkim udaljenostima) i ne bude u ravnoteži na velikim udaljenostima, bit će potrebno koristiti pozitivne leće s ciljem prevencije i održavanja. Jednom kada postanete „emetropni“, čak i jedna jedina pozitivna dioptrija naočala „za odmor“ može jamčiti da se kratkovidnost neće ponovno pojaviti ili se neće uopće pojaviti.
4. Stupnjevanje na daljinu treba mijenjati na temelju njegove trenutne sposobnosti prelamanja svjetlosti i njegovih potreba. Neki mudri optometristi i okulisti prepisuju leće koje su lagano ispod korektivnih. Granica je u svakom slučaju određena potrebama osobe: ako se radi o vozaču, pilotu ili osobi od koje je svejedno zakonom zatraženo ili za njegovu ili tuđu sigurnost puno i čitavo pridržavanje recepta, nema govora. Ako naprotiv osoba ne pripada ovim slučajevima, u redu su leće lagano slabije od korektivnih, ali se ipak ne smije zaboraviti, gdje je moguće, koristiti ih samo u slučajevima u kojima su doista potrebne za ispravan vid. Mnoge osobe nose naočale fiksne na nosu (i, još gore, kontaktne leće), čak i kad bi dobro vidjele i bez njih, kao na primjer izbliza ili u sigurnim okruženjima: ovo samo pogoršava akomodacijsku ravnotežu i osigurava kronično stanje hiperakomodacije koje ih sve više odvlači prema povećanju oštećenja prelamanja svjetlosti.
Hvala ti na tvome hvalevrijednom trudu: smatram sretnima tvoje pacijente.
Prije ili poslije osobno ćemo se upoznati i zbog toga što u budućnosti imam namjeru istaknuti profesionalce s područja vida koji primjenjuju sustav Power Vision.