1. U vezi s vježbom rastezanja „ROTACIJE FIKSIRAJUĆI NEKU TOČKU“, ne razumijem trebam li okretati glavu u vodoravnoj ravnini fiksirajući neku točku (kao da dajem znak NE glavom) ili trebam umjesto toga opisati zamišljeni krug glavom fiksirajući neku točku. Možeš li mi razjasniti ovu nedoumicu?
2. Je li važnija vježba „ROTACIJE FIKSIRAJUĆI NEKU TOČKU“ ili „KRUŽNE ROTACIJE“?
3. U točki 2 programa 1 (temeljna razina) govoriš o rotacijama otvorenih očiju (mogućnost rastezanja ROTACIJE FIKSIRAJUĆI NEKU TOČKU) fiksirajući neku točku preko 3 metra, ili o onima opisanima kao „mogućnost rastezanja KRUŽNE ROTACIJE“, kao da želimo slijediti rubove velikoga sata? Ako misliš na ovu posljednju, kako ću fiksirati neku točku ako okrećem oči?
4. Kod rastezanja u statičnome, ne kružnom položaju (na slikama umetnutim u tekst);
– Koliko vremena moram zadržati određeni položaj?
– Ili ne moram ostati nepomičan u određenom položaju, nego prijeći npr. s br. 3 na br. 4, s br. 5 na br. 6 itd, naizmjenično uz određeni ritam i brzinu?
5. U vezi s važnošću pauza (opisanoj u odgovarajućem odjeljku) tijekom čitanja s pozitivnim lećama za vježbu za mene (kratkovidan sam), pitam te:
– Poslije koliko vremena čitanja treba izvoditi te pauze?
– Koliko dugo?
– Trebam li skinuti naočale za vježbu za vrijeme ovih pauza?
6. Utječe li veličina slova u tekstu kada vježbamo čitanje s lećama za vježbu? Koja je najbolja moguća veličina?
7. Je li istina da s metodama rehabilitacije vida netko može ostvariti oštrinu vida veću od 10/10?
8. RAZLIKA U OŠTRINI između dva oka:
– Možeš li mi navesti (u dioptrijama ako je moguće) kad je ta razlika takva da učini potrebnim vježbanje čitanja s odgovarajućim lećama, prekrivajući prvo slabije oko kako bi ga se dovelo do sposobnosti boljega?
– Kada je naprotiv ta razlika zanemariva?
9. Ako sam dobro razumio, kod vježbanja s lećama za vježbu pravo čitanje teksta počinje NAKON što se s pokretom CRB savršeno fokusirao tekst koji je netom prije bio lagano zamagljen; tek tada se čita tekst sve dok nije savršeno jasan; kada se zatim ponovno zamagli, moram li ponoviti pokret CRB te dakle ponovno započeti s čitanjem? Ili i nakon pokreta CRB tekst ostaje lagano zamagljen (iako manje u odnosu na to koliko je bio prije pokreta CRB) i treba ga se dakle takvog čitati?
10. Prilažem i jednu sliku s tri reda teksta koji sam postupno zamaglio (prvi red malo, drugi više i tako dalje):
možeš li mi reći koji od ovih redaka treba uzeti u obzir kao stupanj zamagljenja teksta koji mora prethoditi mehanizmu CRB?
Odgovaram na tvoja pitanja:
1. Vježba očnoga rastezanja „rotacije fiksirajući nepomičnu točku“ mora se izvoditi tako da svi ekstraokularni mišići podnesu jednak stupanj produženja. Da je izvodiš samo u vodoravnoj ravnini (kao da radiš „ne“ glavom), radio bi samo na simetriji i koordinaciji „desnog i lijevog“ ravnog mišića, a ne na „gornjim i donjim“ ravnim mišićima očne jabučice, kao što bi se dogodilo radeći „da“ glavom. Moraju se dakle uzeti u obzir i „dijagonalni“ položaji (kao što je opisano na slici koja se nalazi u knjizi).
2. Važnost u ovom slučaju treba pripisati stupnju učinkovitosti: vježba „rotacije fiksirajući neku točku“ ima veću učinkovitost od jednostavnih rotacija jer se izravno djeluje i na simetriju i koordinaciju između dva oka. Moguće je da u nekim rubnim područjima vidnog polja bude teško zadržati „spajanje“ između dva oka: ovo ukazuje na neravnotežu između odlika gipkosti i snage između dva oka. Posljedica ove neravnoteže s jedne je strane smanjena moć binokularne fiksacije i, s druge, manji stupanj „središnje fiksacije“, ili „centralizacije“, kako je nazivaju neki autori. Podsjećam da svaki stupanj premještanja s područja fovee centralis mrežnice vodi do bitnoga opadanja kakvoće slike: ovo je razlog zašto je rad na očnome rastezanju posebno koristan za povratak vidnih sposobnosti osobe. Sasvim je druga tema djelovanje na „sakadičnu“ sposobnost oka o kojoj govorim u knjizi.
3. Možeš fiksirati neku točku okrećući oči ako, i dalje zadržavajući točku nepomičnom, okrećeš glavu.
4. U položajima rastezanja u statičnome položaju, vrijeme održavanja položaja određuje stupanj jačine vježbe: što više zadržavaš položaj, to će veća biti jačina vježbe i dakle stupanj stezanja mišića agonista te stupanj zatezanja i produženja mišića antagonista u pokretu. Vrijeme fiksiranja čisto je indikativno i treba se prilagoditi početnome stupnju snage i gipkosti očnih mišića osobe; treba se osim toga prilagoditi i povećati malo pomalo kako se mišić prilagođava „opterećenju“, odnosno jačini (odnos očni raspon/vrijeme stezanja). Podsjećam da, kao u vježbama defokusa mrežnice, ako se postupno ne nastavi s povećanjem podražaja za vježbu (jačina i broj stezanja u vježbama očnoga rastezanja te jačina stupnja defokusa u vježbama defokusa mrežnice), prilagodba te dakle poboljšanje oštrine vida prekinut će se i ustaliti.
5. Vrijeme pauza indikativno je i treba se prilagoditi osobi: osloni se na svoje osjećaje. Čim se osjetiš spremnim, nastavi s vježbama defokusa mrežnice. Savjetujem ti da skineš naočale tijekom pauza.
6. Ne postoji najbolja moguća veličina: ključni čimbenik koji treba stvoriti jest stanje laganoga zamagljenja, pokušavajući fokusirati slova.
7. Ovo je pitanje vrlo zanimljivo i osjetljivo: trebao bi poseban odjeljak. Ono što se obično naziva „emetropijom“ čist je i jednostavan običaj: taj je „običaj“ još uvijek fiksiran na 10 desetina vidne oštrine na temelju tabele Snellen. Majmuni i općenito divlje životinje pokazuju više ili manje očite stupnjeve „dalekovidnosti“, koja bi se tako definirala na temelju ovoga običaja. Zapravo se sa sustavom PVSystem može doći do razvoja stupnja vidne oštrine koji je veći od 10 desetina: moć gledanja veća od prosječne. Da se čovjek zadržao u divljem stanju, bez da je neprestano izložen stanju hiperakomodacije zbog ograničenih prostora, vjerojatno bi stupanj oštrine vida koji se smatra „normalnim“ bio 11 desetina ili možda više. Kako bi se otišlo preko 10 desetina, put kojim treba ići isti je onaj koji treba slijediti kratkovidna osoba kako bi izliječila svoje oštećenje prelamanja svjetlosti: vježbe su uvijek mišićno vježbanje i defokus mrežnice, samo što kratkovidna osoba radi s pozitivnim lećama niskoga stupnja (na primjer +1), dok onaj tko želi prijeći 10 desetina treba osigurati prikladno stanje defokusa mrežnice s lećama s dioptrijom +8 ili više. Ono što je važno u ovom slučaju jest povećati oštrinu vida na daljinu i dalje zadržavajući onu na blizu, budući da bi se inače riskirao razvoj dalekovidnosti (dug pogled sa slabim fokusiranjem izbliza) te dakle oštećenje suprotno kratkovidnosti. Na svakom je da zna kada prekinuti rad s defokusom.
8. Smatram zanemarivom razliku u fokusiranju između dva oka (anizometropija) od 0,25 stupnja. Ako je viša, trebalo bi se raditi prvo na slabijem oku (s većim oštećenjem vida), kako bi ga se dovelo na isti stupanj drugoga oka. Poslije treba raditi na oba istovremeno.
9. Dobro si razumio: treba raditi na laganome zamagljenju (udaljavajući tekst ili približavajući ga, ovisno radi li se o kratkovidnosti ili dalekovidnosti), pokretu CRB, fokusiranju. Poslije ponoviti redoslijed.
10. Što je veći stupanj zamagljenja koji se uspijeva fokusirati, to je veći stupanj prilagodbe i dakle poboljšanje očiju. U slučaju tablice zamagljenja, može se početi od stupnja zamagljenja br. 3 na slici, fokusirajući s pokretom CRB sve do slike 1. Ponoviti zatim slijed, eventualno udaljavajući tekst.
Želim ti dobar posao.