Objašnjenje tvoga pitanja nalazi se u sposobnosti prilagodbe tijela na različite izazvane podražaje.
Bilo koji fiziološki sustav koji je izložen opetovanim podražajima na poseban i sustavan način, vodi k promjenama u funkcionalnosti samoga organa. U odnosu na sustav fokusiranja ovo znači da posebne vježbe opisane u mojoj knjizi uvode promjene te dakle poboljšanja u sposobnosti fokusiranja.
Nakon ove pretpostavke, odgovaram na tvoje pitanje.
Kako bismo potaknuli ovu sposobnost prilagodbe organizma na izazvane podražaje, kao u posebnom slučaju vježbi fokusiranja s lećama suprotnima onima koje se obično koriste (i slijedeći pokrete CRB, bez kojih bi fokusiranje bilo teško), potrebna je jačina podražaja, empirijski mjerljivoga u vremenu vježbanja.
Slijedeći ispravno točnu tehniku, kao što je opisano na poseban način u mojoj knjizi, ključni je faktor točno izmjeriti jačinu podražaja tako da je s jedne strane dostatan da potakne prilagodbu, a s druge strane nije pretjeran i neproduktivan. Otići preko praga prilagodbe svakoga fiziološkog sustava beskorisno je: bilo bi dakle beskorisno da osoba vježba s lećama za vježbu ili s vježbama očnoga rastezanja 24 sata (to nikako ne preporučujem). Ne mogu se puno više ubrzati napredovanja, budući da tijelo (i um) imaju vrijeme prilagodbe koje treba poštovati.
Kako bi na drugi način shvatio ovaj pojam, dovoljno je da zamisliš sportaša dizača utega koji želi povećati svoju snagu i mišićnu masu: slijedio bi svoju tablicu snage dižući sve teže terete (te dakle povećavajući čimbenik jačine podražaja koji bi, u suprotnom slučaju, brzo prestao biti za vježbu). Da vježba 3 sata na dan ili 8 sati, ne bi bilo povećanja izvedbe, štoviše pretjerani podražaj mogao bi ispasti kontraproduktivan šteteći sposobnostima oporavka i dakle prilagodbi tijela.
Maksimalna granica od dva sata vježbanja dnevno, koju sam odredio za napredni program, ocijenjena je kao najveća količina podražaja koja može postići najbrže rezultate bez nanošenja štete sposobnostima prilagodbe sustava fokusiranja očiju.
Potrebno je opskrbiti oči najvećim podražajem za vježbu koji može izazvati pozitivne prilagodbe, kao što je u ovom slučaju poboljšanje fokusiranja.
Treba dati vremena tijelu da se prilagodi na vježbe i umu da se navikne na opažanje svijeta s novom jasnoćom i jačinom boja.
Podsjećam te da proces vida nije puki fiziološki proces, nego uključuje puno dublja područja ljudske psihe. Naš odnos sa samima sobom i s drugima. Način na koji smo povezani sa svijetom i naš vlastiti način mišljenja. Zar se možda ne kaže da netko ima kratkovidan način mišljenja? Tijelo je zrcalo duše: jednom kada ovo shvatite, shvatit ćete i kako rad na tijelu znači proširivanje mentalnih i emotivnih obzora pojedinca prema duhovnom i holističkom ozdravljenju koje bi uključilo sva stanja postojanja, ne samo fizička.