Sigurno je dr. William Bates imao veliku zaslugu što je preusmjerio pažnju na činjenicu da pojavu akomodacije može uzrokovati savršeno djelovanje očnih mišića i činjenica da se oblik očne jabučice može mijenjati stezanjem i opuštanjem vanjskih mišića oka, mijenjajući fokusiranje na mrežnici.
Ova se metoda razlikuje od Batesovoga vježbanja zbog činjenice da vježba mišiće u dvama glavnim segmentima koji nadziru njihovu izvedbu (fokusiranje): ovi su čimbenici uvijek i u svakom slučaju gipkost i snaga. Bates je ustrajao na „laganome“ pristupu prepisujući vježbe uglavnom za opuštanje ili blagi pokret. Power Vision System inzistira naprotiv na potpunom razvoju odlika gipkosti i snage mišića očiju. U određenom smislu to je kao razlika između joge (umjerene) i umjetničke gimnastike, gdje se sportaši mišićno vježbaju na visokim stupnjevima snage i gipkosti: nije slučajno što su upravo ovi sportaši, gimnastičari, obdareni onim što se naziva „finom okretnošću“ u pokretima koji zahtijevaju motorička i koordinacijska svojstva iznimne točnosti. Očni mišići imaju potrebu upravo za ovom izvanrednom sposobnošću, finom okretnosti, kako bi uspjeli izvršiti ovu izvanrednu zadaću fokusiranja.
Ova je pojava svejedno podcijenjena jer se rađamo s ovom prirodnom očnom motoričkom sposobnosti, dok nam za postajanje gimnastičarima trebaju godine teškoga rada. Onome tko od očnoga oštećenja uspije doseći 10/10 vida to je kao da je dosegao 10/10 bodova na pokretnoj traci. To sigurno nije sigurna i neposredna stvar, ali sigurno postoji put i već se njime krenulo.